Što vas motivira?
Često pričamo i pišemo o motiviranju zaposlenika, spominjemo Maslowljevu i sve ostale teorije potreba, teoretiziramo o tome kako ćemo što bolje motivirati naše ljude, ali u većini slučajeva činimo jednu grešku koja nas spriječava da postignemo rezultate koje očekujemo. A ta greška je to da polazimo od svojih motiva i svojih potreba. I sama sam se više puta našla u toj klopci i bila zatečena neuspjehom akcija koje sam poduzela.
Sjedim prije nekoliko dana s prijateljicom na kavi, pitam je kako joj je na poslu – a ona kao iz topa izvali: “Ne želim o tome s tobom pričati jer se nakon toga osjećam loše!?” Hu, ovo je bio šamar za mene… jer namjera mi je uvijek bila da joj pomogne,a očito da joj time činim samo štetu!!! Zastanem i razmislim gdje sam u stvari griješila u svim tim našim razgovorima. I tada mi sine: “Uvijek sam gledala njezinu karijeru kroz prizmu svoje, uvijek sam smatrala da ona zaslužuje više, da ima potencijala i znanja za veće priče i da će biti zadovoljnija ako nešto promijeni u svom životu!” To je osoba koja ima završen fakultet, koja je pametna, vrijedna i sposobna, vrlo odgovorna i organizirana – I već više od 10 godina radi u skladištu za plaću od 3.500,00 kn. Na našim kavama se uvijek provlači to njezino nezadovoljstvo plaćom. I ja, kao sama sebi “jako pametna osoba”, predlažem uvijek isto rješenje njezinih problema – promijeni posao! A ona uvijek odbija tu soluciju jer joj se sviđa radno vrijeme do 14 sati, jer joj se sviđa ekipa s kojom radi, jer radi posao koji zna i na kojem se pokazuje kao vrlo kvalitetan član tima… I nakon svih tih ogromnih količina kofeina u nama, ja još uvijek ne vidim gdje je problem.
Pričam joj o našem zajedničkom prijatelju kojeg su opet uhvatili u korporacijske ralje, koji nakon nekoliko godina lijepog i mirnog samostalnog rada, ponovo radi od jutra do sutra – a njezin komentar na to je: “Nadam se da ga dobro plaćaju za to!” Iskreno, mislim da to njemu ne pada ni na pamet! Jer na takvim pozicijama se podrazumijeva da su sve te bazične potrebe davno zadovoljene, da on to sigurno ne treba raditi zbog novaca i beneficija i da je njegov glavni motivator – da promijeni nešto u sustavu u kojem radi, da ostavi trag, da barem malo promijeni svijet!
Treća priča je moja. Nakon dugo godina rada za velike kompanije, shvatila sam da sam najsretnija kad sam sama vladar svog vremena. Kada ovaj blog mogu pisati u hladovini pored mora, kada si mogu priuštiti da do 2 u noći pričam sa sinom i kada zajedno gledamo reprize sitcoma bez straha da li ću se sutra moći rano ujutro probuditi,da biram s kim ću raditi.. da imamo totalnu slobodu u svom poslu!
I eto, shvatim da iako smo zajedno odrasli, svo troje imamo neke svoje druge potrebe, ciljeve i male radosti.
Zato je jako bitno kada radite programe motiviranja svojih zaposlenika, dobro proučiti što njih zaista motivira.
Ne vas, nego njih!!!
Da napravite dobar program motivacije, predložite individualna rješenja i prilagodite taj program svojim ljudima. Nekome će biti dovoljno povećati plaću za 500 kuna, nekoga će usrećiti odlazak na edukaciju, nekome će davanje veće samostalnosti riješiti sve njegove nedoumice da li ostati ili otići iz vaše kompanije… ima milijun načina da ljude učinimo sretnima, ali ih moramo poznavati!
Dobar način da to napravite jeste i sustav zvan “Caffeteria” – gdje ljudima dajete mogućnost da samo izaberu nagradu. Neki će izabrati novčano nagrađivanje, neki će izabrati slobodne dane, neki rad od kuće… iznenadit ćete se i sami s njihovim izborom… ali ono što ćete biti sigurni je da ste zadovoljili njihove potrebe i da ste pogodili ono što njima trenutno treba! Trošak će biti isti, ali će rezultati biti puno, puno bolji!
Probajte, ništa vas ne košta!
1 komentar Komentiraj
Toliko sam uživo danas čitajući Vaše članke da ću biti slobodan svim osobama koje se nalaz u priči vaše prijateljice proslijediti ovaj motivirajući članak. U jednom periodu moga života kada smo krenuli u likvidaciju uhodane tvrtke za Hrvatske prilike gotove nezamislivo uređeno zdravo radno okruženje sa svim normalnim ljudskim odnosima u istoj, morao sam donijeti odluke koje ste i sami donijeli. Sloboda izlaska na slobodno tržište rada i upravljanje svojim vremenom te iznošenje svojih stavova i ne odustajanje od svojih argumenti ranih stavova je sloboda koju spominjete i u zlatnom kavezu i koja vrijedi više od materijalnih stvari. Osobe koje su zadovoljne sa svojom obitelji i svojim slobodnim vremenom raspolažu na način da ga i mogu provesti sa obitelji su bogate osobe, uz zadovoljenje osnovnih egzistencijalnih potreba. Želim Vama i svima ostalima koji su se odlučili razmišljati i živjeti kao Vi puno uspjeha u daljnjem upravljanju svojim životima.